Sveti Antun Pustinjak ili sv. Antun Opat, svetac u istočnoj i zapadnoj crkvi rođen je u bogatoj obitelji, u Herakleopolisu u gornjem Egiptu, gdje je odrastao u blagostanju. Kad je navršio 18 godina, roditelji su mu umrli i trebao je kao najstariji preuzeti upravljanje kućanstvom i uzdržavanje maloljetne sestre. Ipak, odlučio je napustiti svjetovno, učvršćen riječima Svetog pisma: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu.” Sv.Antun je sve razdijelio siromasima, sestru je na odgoj povjerio u djevojački dom a on se posvetio asketskom životu. Otišao je u Libijsku pustinju i nastanio se u jednoj pećini kraj koje je bilo nešto obradive zemlje. Tu je proveo dvadeset godina svoga života uspijevajući odolijevati đavoljim napastima uz Božju milost.
Kad je car Maksimilijan počeo u Egiptu progoniti Kršćane, Antun, zabrinut za Crkvu napušta pustinju i dolazi u Aleksandriju, gdje je bez straha, otvoreno i javno propovijedao kršćanstvo. Nitko se nije usudio dirati pustinjaka iz kojeg kao da je proizlazila neka viša sila. Godine 311., Antun se vratio u pustinju, ali ovaj put za njim su došli mladi ljudi koji su htjeli da im on postane učiteljem duhovnog života. Antun je tako, i ne želeći, postao predvodnikom redovništva. Osjetivši da mu se bliži smrt, sv. Antun Pustinjak naredio je svojim učenicima, da kad se to dogodi, njegove zemaljske ostatke polože u neobilježen grob. Umro je 356. godine u dobi od 105 godina.
Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke. Svinja koja predočuje demone požude i proždrljivosti često prati sv. Antuna Opata i znak je njegove pobjede nad grijehom.
Na otoku Lastovu bratovština sv.Antuna Opata sagradila je crkvicu posvećenu svom zaštitniku u drugoj polovici 14. stoljeća i to na vrhu brežuljka na istočnoj strani naselja odakle se prostire pogled na vinograde Ždrela i Pržine. Predio pod brijegom nasađen maslinom i vinovom lozom nazvan je Pod sv. Anton. Pokraj crkvice nalazila se zgrada kancelarije s obzirom na to da se sjeveroistočna padina tog brežuljka naziva Pod kančelje.
Naseljavanjem i širenjem lastovskog naselja, stara bratovska crkvica nije više mogla ni prostorom ni izgledom udovoljiti željama bratima Višijeve strane, najnapučenije mjesne straže. Dolaskom novih stanovnika, mjesto se širilo baš u predjelu Homca i Laza te je potreba većeg sakralnog prostora bila očita. Težnji da se sagradi nova crkva pridonijela je i želja da se u jednom sakralnom objektu sjedini štovanje obaju svetaca istoimenjak: sv. Antuna Pustinjaka i sv. Antina Padovanskog.
Godine 1655., prokuratori bratovštine s kapelanom don Lukom Marinicom (1601.-1679.) stupaju u vezu s klesarom Bartulom Ivanovim i ugovaraju s njime posao oko izgradnje nove crkve. Bartul se obvezuje da će obraditi 1000 komada kamena i da će ga ugraditi u fasadu i zidove crkve na način kako je obrađen i ugrađen na fasadi župske crkve. Bratovština će mu osigurati vapno, vodu, pomoćnu radnu snagu i sve ostalo što mu bude potrebno prilikom gradnje.
Godine 1676., Ivan Pomenić i Antun Ismaeli, korčulanski klesari, radili su na oltaru sv. Vlaha u istoimenoj crkvici na Gornjem Pjevoru. Budući da je taj oltar vrlo sličan oltaru u crkvi sv. Antuna nije isključeno da su oni isklesali i oltar sv. Antuna. Barokna slika na glavnom oltaru s Gospom, sv. Antunom Opatom i sv. Antunom Padovanskim pripisuje se Andreji Lilliju slikaru iz Ankone. U crkvi, koja iznad pročelja ima karakterističnu trostruku lastovsku preslicu za zvona, 1677. godine obavlja se vjenčanje bratima Kolenda (Frana) Frnjis i Kata (Ivana) Kokošica-Kokot, što ukazuje da je nova crkva te godine građevinski gotova, ali možda ne do kraja uređena i opremljena.
Pri kraju 17. stoljeća, crkvi je nadodan i pobočni drveni oltar, bogato ali rustično izrezbaren, sa slikom isusovačkih svetaca Ignacija Loyole i Frana Kaverskoga. Štovanje tih svetaca proširilo se zaslugom isusovaca (jezuita) koji su u Dubrovniku od 1653. godine vodili gimnaziju i odgajali omladinu i svećenstvo. U isto vrijeme crkva je ukrašena drvenim rezbarijama, također rustične izrade, koje prekrivaju uglove svodova. Nakon proširenja, od stare srednjovjekovne crkvice ostala je sačuvana samo apsida. U ovoj crkvi čuva se slika iz porušene crkvice sv. Barbare.
Današnjim blagdanom sv. Antuna na otoku Lastovu počinje pokladno razdoblje i traje do Čiste srijede. Na sv. Antuna, bez obzira koji je to dan u tjednu, održava se prvo balo na kojem kapo sale pozdravlja prisutne mještane i posebne goste. Od toga svečanog bala i maškarama je omogućen dolazak i sudjelovanje u zbivanjima.
Danas je imendan i našem članu obitelji Tončiju te mu od srca želimo sretan i radostan imendan.
Antun je na otoku Lastovu oduvijek bilo popularnijih imena i vrlo često s raznim inačicama. Svima što nose ova lijepa imena želimo sretan i blagoslovljen imendan i sve najljepše uz čašu dobrih vina Šarić, „Živili“.
