Blog

Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilo službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi. Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311.

Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu. I na otoku Lastovu svećenik je danas služio tri mise. U župnoj crkvi Sv. Kuzme i Damjana održane su mise u 7 i 30, te u 17 sati, a u 9 sati održana je misa u crkvi Sv. Marije u Polju

Uz ovaj blagdan, kao i za Dan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.

Nakon francuske, a posebno austrijske zabrane o pokapanju umrlih u krugu naselja, umrli se od 1820. godine pokapaju isključivo na jednom mjestu in cementario s. Mariae in Agro. Jedina iznimka odnosi na župnika Marina Fantelu Borovinića koji je 1833. godine pokopan u crkvi Sv. Josipa na Dovcu. Još sredinom 17. stoljeća, prema matici umrlih župskog ureda, umrli su se sahranjivali u crkvama u naselju i oko njih, a najviše oko crkve Sv. Marije u Polju i u samoj crkvi. Austrijska je vlada 1842. godine donjela zakon o uređenju župskih groblja po kojem su ona morala biti sa svih strana ograđena zidom, smjela su imati samo jedna ulazna vrata koja su se morala zaključavati. Groblje oko Sv. Marije u Polju nije bilo do 1858. još ograđeno, te su seljaci mogli nesmetano puštati stoku po grobištu. Župnik Antica (Mezomondo) morao je pismeno zatražiti od korčulanske preture da natjera Općinu na izvršenje zakonske obveze. Ograđivanje zidom vjerojatno je izvršeno tek 1879. kada su se izvodili popravci crkve i odstranjivale stare nadgrobne ploče kojima je bio popločen crkveni pod.

Nadgrobne ploče su dijelom korištene za gradnju općinskih grobova prema jugu uz potporni zid koji se je morao izgraditi zbog visinske razlike između razine groblja i okolnih vrtova. Dvadesetak grobova za odrasle i šest manjh za djecu sagrađeno je do 1900. godine. Mrtvačnica je podignuta 1898. godine. Izgradnja obiteljskih grobnica započeta je 1890. godine. Te je godine crkvena administracija prodala Nikoli Garbinu, za 20 fiorina, grobišnu parcelu 3×2 m na kojoj je Garbini iste godine sagradio grob sa nadgrobnim spomenikom. Gledano s ulaza u groblje prema pročelju crkve Sv. Marije na desnoj i lijevoj strani nalaze se prvi grobovi sagrađeni krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Nakon toga groblje se širilo u više navrata prema sjeveru i istoku.