Blog

Subota
14.
prosinac

O lastovskom statutu iz 1310. godine

 

U želji da lastovska zajednica u borbi s ekonomskim i društveno neusporedivo jačim partnerom preživi, nametnula se dužnost da svoje običajno pravo pretoči u kratke i jasne pisane odredbe. Taj skup pravnih normi trebale su jamčiti svim članovima seoske zajednice pravo na vlasništvo, osobnu slobodu i vlastiti način života i upravljanja.

Statut donesen od strane najviše vlasti – zbora – ima sve atribute zakona. Statut odiše demokracijom i općenito se temelji  na načelu jednakosti pred zakonom te  nema dvojnih kazni za jednak prijestup. Iako je sastavljaču Statuta uspjelo u samo 30 poglavlja uklopiti pravne norme svoga vremena, ipak su dobri običaji koje je selo imalo od starine, ostali. Riječ je o zajedničkom vlasništvu neobrađenog zemljišta , zajedničkog odlučivanja na zborovima, patrijahalnom upravljanju porodicom, nepovredljivom sitnovlasničkom posjedu i o dijeljenju pravde jednakom mjerom prema svima.

Stavljeno je na znanje da onaj koji izvan samoodbrane počini ubojstvo ne može proći nekažnjeno, kao ni onaj koji drugima nanosi tjelesne povrede i blati mu ponos ili koji prisvaja ono što nije stekao radom ili nasljedstvom.

Lastovski statut pridaje naročiti značaj zaštiti posjeda i vlasništva. Nasilje  je narušavalo  javni red i mir, a time i stabilnost lastovskog društva koje je počivalo na vrijednostima sloge, mira, bratstva i jedinstva. Stoga je zaštita posjeda i vlasništva od svake vrste sile bila u prvom planu lastovskog pravnog poretka.

Potvrđujući nepovredljivost privatnog vlasništva, Statut afirmira i kolektivnu vlasnost (iz starog slavenskog prava) otočkog neobrađenog zemljišta, šume, pašnjaci… Pristup je slobodan svim članovima zajednice ili pojedincu ali nakon dražbe. Neće se više priznavati nikakve usmeno dogovorene darovnice, prodaje, nagodbe i ostavštine, već samo one koje budu zapisane u knjizi kancelarije, i to kod ovlaštenog i prisegnutog notara, i koje potpiše knez. Također, svaka prodaja nekretnina mora biti javno oglašena, a cijena može biti postignuta samo na dražbi.

U porodici svaki član ima pravo raspolagati po svojoj volji svojom osobnom imovinom, a roditeljsko je pravo da neposlušnom sinu uskrati nasljedstvo, a nevaljaloj kćeri prćiju.

Sucima, izabranim od naroda, Statut nalaže da pošteno sude i u skladu sa prisegom i preuzetim obvezama. Onima koji se budu osjetili oštećenima omogućuje i priziv višem sudu. Pri tome se otočkom knezu zabranjuje posjedovanje bilo koje otočke nekretnine, a članove zajednice zadužuje da knezu budu dostupne sve potrebne živežne namirnice.

Statut  je uveo red  i u novčane kazne koje su se u ranijim sudskim presudama određivale po želji i interesima, usmjerivši ih u korist općinske blagajne. Za određene prijestupe gdje je počinjena neka materijalna šteta, osim kazne, važi i načelo nadoknade počinjene štete. Krađa je u Statutu lišena bilo kakvih olakšavajućih okolnosti i nema spomena bilo kakvih običaja koji bi ga opravdavali.

Lastovski statut nadahnut je humanošću, staro načelo „oko za oko, zub za zub“ vrijedi samo u slučaju ubojstva, a tjelesna oštećenja ili sakaćenja se ne spominju. Ondje gdje se nekad gubila glava (zavodnici), sada se gubi imovina i zarađuje progonstvo s otoka. Žene bludnice ostavljene su „na miru“.

  Statut tako redigiran odobrio je i potvrdio dubrovački knez Bartul Gradenigo, a podknez Vlaho de Sorente predočio ga je narodu sakupljenom na zboru pred crkvom Sv. Kuzme i Damijana. Zbor ga je 10. siječnja 1310. godine jednoglasno usvojio i proglasio temeljnim pravnim kodeksom lastovske zajednice.